Naša najbolja teniserka svih vremena obećava uspješniji nastavak godine, te još bolju 2009.
Mervana Jugić-Salkić je opet nakratko u Sarajevu. Jasno je, u pitanju su neki važni poslovi, a najčešće je to, što je sudbina svih nas, potraga za vizama. Treninzi se ne prekidaju, ali se ipak manje razmišlja o tenisu. Naši sportisti su i u tom segmentu, uz već poslovičnu nebrigu države, hendikepirani - oni osim o treningu moraju brinuti i o vizama. Najveću brigu (novac, naravno!) da i ne pominjemo.
- Pokušat ću u drugom dijelu godine odigrati što više singl-mečeva, ali ne mogu sebi dozvoliti luksuz preskakanja US Opena u dublu - kaže Jugić-Salkić i pojašnjava. - Meni jeste ovaj sport sve, ali da bih nastupala moram sama prethodno obezbijediti uslove - novac i vize, prije svega. U tom segmentu se, barem kod mene, još uvijek ništa nije promijenilo. A znamo da se moja konkurencija brine samo o treninzima i nastupima na turnirima.
O prvoj polovini godine nije željela previše pričati, mada priznaje da rezultatski nije najzadovoljnija. Ipak, jednu stvar posebno ističe:
- Čini mi se da dobro radim, a želje za dokazivanjem mi sigurno ne manjka. Naprotiv! Nakon skoro dvije godine problema sa ozljedama, sada sam potpuno fit i izgleda da se vraćam u ono svoje borbeno raspoloženje. Dakle, opet mrzim gubiti, ali i uživam u igranju tenisa. Sada imam takav osjećaj da me ne bi iznenadilo da za godinu dana opet budem u Top 100. U singlu!
Naravno da joj to od srca želimo. Što se nastupa na Olimpijskim igrama u Pekingu tiče, zasad tu ima malo mjesta optimizmu. A Mervana zna šta ti najveći sportski skupovi znače jer je bila u Grčkoj, prije četiri godine:
- To jeste vrhunac u karijeri svakoga sportiste, a nama teniserima, koji smo po definiciji usamljenici, donese neka nova iskustva, kao što su timski duh, osjećaj da se predstavlja država i potpuno drugačiju, sportskiju atmosferu, uz mnogo druženja. Zato bih voljela ponovo otići. Uostalom, ja se još uvijek nadam Pekingu!
Zanimalo nas je i šta naša najbolja teniserka svih vremena misli o aktuelnom trendu u svjetskom tenisu - Zapad kao da gubi primat?
- Još su uvijek najbolji uvjeti na Zapadu, ali je očito da sve više ljudi u Istočnoj Evropi i u Aziji vidi svoju šansu u tom sportu. Možda tome treba dodati i nešto veću želju mladih u pomenutim regionima da se dokazuju i na taj način uspiju u životu.
S obzirom na to da već punu deceniju krstari svijetom sa reketom u ruci, Mervanu smo zamolili da pokuša formulisati neki savjet za mlade igrače i igračice, kojih opet ne manjka u BiH.
- Pa, sigurno bih im imala šta prenijeti, ali sada to naprosto nije moguće. Imam previše svojih briga, pomenutih na početku razgovora, kao i nekih drugih, praktičnih. Imam 28 godina, mnogi me vide kao uspješnu, a ja recimo još uvijek nemam svoju adresu u BiH. Ipak, reći ću ono što mislim da je bitno za mlade tenisere i teniserke - oni moraju uživati u tenisu. Dokle uživaju dotle će i napredovati. Djeco, tenis je igra, a kada postane posao, onda je to nešto drugo. Naravno, treba naporno raditi da bi se što bolje igralo i što više uživalo.
Na kraju, prisjetila se i svojih teniskih početaka, a posebno istakla trenera Ivicu Jeličića, iz Zenice, koji ju je, kako sama ističe, naučio tenis.
- Sve je važno! Recimo, sada smatram da mi fale neke stvari koje sam morala odraditi u juniorsko doba. Mislim da sam odigrala premalo juniorskih mečeva i tako preskočila neke bitne stvari. (mh)
